Obzirom da se posljednjih nekoliko godina putem medija puno govori o problemima vezanim za otpad, i da našu Općinu kao i ostatak Republike Hrvatske čekaju prilagodbe vezane za gospodarenje istim, smatramo da je bitno da razumijete novi sustav gospodarenja otpadom i zbog čega se uvodi.

Republika Hrvatska je dosad imala tzv. linearni model gospodarstva. Ta vrsta gospodarstva se bazirala na uzimanju prirodnih resursa, proizvodnje, distribucije, korištenja i naposljetku odlaganja. Na taj način se stvarala golema količina otpada koja se odlagala.

Linearni sustav gospodarstva je jednosmjeran i neodrživ, iz tog razloga Republika Hrvatska u okviru strategije Europa 2020. prelazi na kružni model gospodarstva u kojem se održivo gospodari resursima i produžuje životni vijek proizvoda.

Cilj ovog modela je svesti nastajanje otpada na najmanju moguću mjeru, ne samo u procesu proizvodnje već i sustavno tokom cijelog životnog ciklusa proizvoda.

Prvi korak uvođenja kružnog modela je pravilno gospodarenje otpadom, što bi značilo da se na otpad gleda kao vrijedan resurs.

Recikliranjem i sortiranjem otpada dobivamo sirovine koje se ponovo vraćaju u proces proizvodnje, na ovaj način ne samo da štitimo okoliš, čuvamo prirodne resurse i klimu, već i vrijednost materijala duže održavamo u gospodarstvu.

Prvi i najvažniji korak u gospodarenju otpadom je sprječavanje nastanka otpada. Radi se o poduzimanju mjera prije nego što neki proizvod uopće postane otpad. U ovom koraku važnu ulogu imaju samo proizvođači na način da vode računa o dizajnu proizvoda, ambalaži, uštedi energije i resursa.

Osim uloge proizvođača, svatko od nas također može i mora spriječiti nastanak otpada na način da biramo veće ambalaže proizvoda, da ciljano kupujemo hranu koja nam je potrebna, da ne koristimo jednokratne proizvode koji odmah postaju otpad, da kompostiramo ukoliko imamo mogućnosti za to, da popravimo uređaje i predmete koji se još mogu koristit, te da doniramo odjeću.

Sortiranje i recikliranje otpada je sljedeća važna karika u lancu, recikliranjem dobivamo korisne sirovine koje se ponovno mogu koristit.

Za primjer možemo uzeti staklo se primjerice može nebrojeno puta reciklirati bez gubitka kvalitete.

Dio otpada koji se ne može reciklirati ili oporabiti može se ponovo koristiti za dobivanje toplinske ili električne energije.

Zadnji i najmanje prihvatljiv korak je odlaganje.

U Hrvatskoj je odlaganje otpada još uvijek jako zastupljeno, dok se u nekim zemljama sjeverozapadne Europe (Belgija, Nizozemska, Švedska, Danska i Njemačka) gotovo iskorijenilo.

Na kraju možemo zaključiti da svi proizvodi iz čovjekovog okruženja potječu od prirodnih resursa, te da ekonomski rast koji se temelji na trenutnom ekonomskom sustavu u sve većoj mjeri opterećuje Zemljine prirodne resurse.

Jednostavno rečeno - stvorili smo ekonomiju koja ne može podržati ekonomski rast (eco-economy – Building an economy for the earth – Lester Brown), iz tog razloga je prijeko potreban model održivog razvoja koji zahtjeva suradnju svih nas te promjene životnog stila, navika, organizacije života i politike.